Nanotehnologije: Kamo bi nas trebale odvesti? Izrazite svoje mišljenje

Što je to bilo?

Saznajte što vas zanima o nanotehnologiji...

  • Što je nanotehnologija?

    Nanotehnologija podrazumijeva „inženjering na vrlo maloj razini“. Može se primijeniti u mnogim područjima poput zdravstva, medicine, informacijskih i komunikacijskih tehnologija, energije i okoliša. Nanotehnologija djeluje na razini nanočestica, odnosno pojedinih molekula.

  • Zašto je nanotehnologija važna?

    Nanotehnologija će vjerojatno pronaći vrlo široku primjenu. Neki predviđaju razvoj nevjerojatno malih računalnih čipova ili sićušnih strojeva koji će pronaći i izliječiti oštećene arterije u ljudskom tijelu. Nanotehnologija bi nam mogla pružiti čišće izvore energije, produžiti život i poboljšati mnoge postojeće tehnologije. Nanotehnološki razvoj već se događa: na tržištu je već više od 1 000 proizvoda koji koriste nanotvari.

  • Što je nanometar?

    Izvor slike: nanoyou.eu

    Nanometar je milijarditi dio (10 -9) metra, odnosno 0,000 000 001 metra ili milijun milimetra. Drugim riječima: Nanometar je u odnosu na jabuku ono što je jabuka u odnosu na Zemlju.

    Nanotehnologija koristi tvari čije su dimenzije veličine nanometra, između približno 1 i 100 nm. Taj je raspon poznat kao nanorazina.

    Izvor slike: nanoyou.eu

  • Što čini stvari na nanorazini posebnima?

    Izvor slike: wikipedia

    Tvari koje su nam poznate na nanorazini poprimaju nova svojstva. Na primjer, aluminijska folija praktičan je način održavanja sendviča svježim do ručka. No ako se taj isti aluminij usitni do vrlo, vrlo sićušnih (točnije, veličine nanočestice) dijelova dogodit će se nešto neobično – postat će iznimno reaktivni ili čak eksplozivni. Zbog toga su aluminijske nanočestice vrlo prikladne za uporabu u raketnom gorivu, ali vjerojatno ih nećete željeti blizu svog ručka.

  • Prirodne nanotvari

    Izvor slike: nano.ort.org.il

    Mnoga živa bića odlikuju se fenomenima koji ovise o strukturama s nanometarskim dimenzijama. Tako se za tropskog guštera koji hoda po stropu, listove koji odbijaju vodu, žive boje leptirovih krila i čvrste i fleksibilne materijale poput paukovih mreža može reći da koriste prirodnu nanotehnologiju.

    Uz nanočestice koje proizvode živa bića, neke nanočestice stvaraju se prirodnim događajima poput erozije ili vulkanskih erupcija. Mogu se proizvesti i putem nekih vrsta kemijskih reakcija, posebno sagorijevanjem.

    Poznato je da su ljudi već došli u dodir s nekim vrstama nanočestica u nekim potrošačkim proizvodima. Na primjer, mineral titan dioksid koji se koristi kao izbjeljivač u pastama za zube i boji za hranu sadrži dio nanočestica. One ondje nisu stavljene namjerno, već su dio uobičajenog sastava minerala, poput zrnaca pijeska različitih veličina.

  • Jesu li nanotehnologije nešto novo?

    Iako fizičari i kemičari istražuju tvar na razini nanočestica već mnogo godina, tek je izum nove generacije mikroskopa u 1980-ima u IBM-ovom laboratoriju u Švicarskoj označio početak drukčije vizualizacije atoma i molekula i njihove manipulacije. Time su otvorena vrata sustavnom istraživanju nanotvari i spoznaji da se njihova iznimna svojstva mogu koristiti za izgradnju inovativnih materijala i uređaja. Često su upravo nanotvari u prirodi inspiracija za umjetnu proizvodnju inovativnih nanotvari. Zbog toga mnogi znanstvenici vjeruju kako znanost o nanočesticama ne predstavlja revoluciju već evoluciju postojećih znanstvenih disciplina. Ipak, nanotehnologija bi mogla imati revolucionarni utjecaj na naše društvo u pogledu različitih primjena i alata koje će omogućiti.

  • Kako bi nanotehnologija mogla promijeniti naš život?

    U posljednjih nekoliko desetljeća naši su se životi dramatično promijenili zbog uporabe elektroničkih uređaja. Razmislite koliko su se mobilni uređaji promijenili u zadnjih 20 godina. Nanotehnologija je imala važnu ulogu u smanjivanju njihovih dimenzija s vremenom i poboljšanju njihove učinkovitosti i multifunkcionalnosti. U budućnosti bi se naši životi mogli promijeniti kao posljedica različitih tehnoloških inovacija, kao što su:

    • Cirkulirajući lijekovi koji se mogu aktivirati u ljudskom tijelu i čije se djelovanje može kontrolirati izvana. Njima bi se mogli prikupiti podaci koji bi se zatim poslali liječniku radi prilagodbe liječenja (teranostika).
    • Prijenosnici veličine nanočestica koji dostavljaju lijek tumorskim stanicama.
    • „Tetovaže“ na koži koje prate razinu soli i drugih metabolita i o tome upozoravaju sportaše ili dijabetičare.
    • Obuća ili odjeća sa senzorima kojom se prikupljaju podaci tijekom vježbanja.
    • Ugrađeni sustavi (u tkanini, obući itd.) koji prikupljaju sunčevu i mehaničku energiju za punjenje elektroničkih uređaja.
    • Fleksibilne i transparentne solarne ploče ugrađene u prozore, pločice itd. s visokom učinkovitošću pretvorbe sunčeve energije.
    • Površine i tkanine koje iz gradskog zraka uklanjanju nitrogen okside i druge plinove u sastavu smoga.
    • Pametna pakiranja hrane sa senzorima koji prepoznaju kada je hrana pokvarena ili zagađena i putem sustava praćenja/komunikacije na to upozoravaju proizvođača i prodavača.

    Izvor slike: nanoyou.eu

  • Je li nanotehnologija opasna po zdravlje?

    Svaka nova tehnologija sa sobom može nositi nepoznate zdravstvene opasnosti kada prvi put dođe do potrošača. Uzmimo u obzir mobilnu tehnologiju: zdravstveni rizik povezan s uporabom mobilnih uređaja pojavio se godinama nakon početka njihovog korištenja, a čak ni danas taj rizik nije u potpunosti razjašnjen. Unatoč tome svakodnevno ih koristimo. Sigurnost nanotehnologije u središtu je pažnje već nekoliko godina, zahvaljujući nekolicini organizacija civilnog društva i nacionalnim znanstvenim institucijama koje su ukazale na sigurnosne probleme i zatražile rano djelovanje kako bi se osigurao odgovoran razvoj nanotehnologija. Zajednička je želja osigurati razvoj ove tehnologije, kao i sigurnost radnika i potrošača.

    Koji je rizik u pitanju? Nanotehnologija koristi tvari veličine nanočestica, a zbog toga što su iznimno male vjeruje se da bi mogle naštetiti čovjeku prolaskom zaštitnih barijera kao što je koža i uzrokovati oštećenja ljudskog tijela. Na primjer, velika se pozornost pridaje kremama za sunčanje koje sadrže nanotvari. No znanstveni dokazi prikupljeni dosad ukazuju na to da nanočestice ne prodiru u kožu. Općenito govoreći, zasad ne postoje dokazi da su potrošački proizvodi s nanotvarima štetni za korisnike. Ipak, toksičnost tvari na nanorazini i dalje se nastavlja provjeravati, posebno za one proizvode koji dolaze u izravan dodir s tijelom.

    Postoji li opasnost po okoliš?

    Svi proizvodi na kraju svog životnog vijeka postaju otpadom. Građani i znanstvenici pitaju se sljedeće: imaju li nanotvari u nanotehnološkim proizvodima štetan utjecaj na okoliš kada dospiju na odlagalište otpada? Može li taj otpad tijekom razgradnje štetno utjecati na životinje i biljke? Pronalaženje odgovora na ova složena pitanja potrajat će neko vrijeme. Diljem svijeta provode se mnoga istraživanja. Znanstvenici također razmatraju postoji li sigurnosni problemi prilikom pranja predmeta kao što je odjeća koja sadrži nanomaterijale. Neke civilne organizacije vjeruju da se potrošački proizvodi koji sadrže nanomaterijale ne bi smjeli prodavati dok se na ta pitanja ne nađu zadovoljavajući odgovori. Drugi pak vjeruju da u našem okolišu, prirodi i onečišćenju već postoji mnogo prirodnih nanočestica. Nanočestice nisu potpuna novost i čak i ako je potrebno provoditi još istraživanja o sigurnosti, ne bismo trebali postaviti previše prepreka za napredak ovog područja istraživanja.

  • Što je sa zakonom: kako se regulira nanotehnologija?

    Zasad ne postoje posebni propisi na prostoru Europske unije u svezi s nanotvarima. Službeni položaj nakon nekoliko izmjena i procjena glasi da su nanotvari dobro pokrivene trenutačnim propisima. Odnos prema nanotvarima isti je kao prema svim drugim kemikalijama koje moraju biti u skladu s nizom propisa kako bi se mogle koristiti u potrošačkim proizvodima i industrijskim procesima. No neke civilne organizacije zahtijevaju posebnu regulaciju nanomaterijala, pozivajući se na činjenicu da nanomaterijali imaju posebna svojstva koja zahtijevaju posebnu pažnju. U ovom trenutku ne postoji zakon kojim bi se od industrija zahtijevalo da na oznakama proizvoda navode sadrže li nanomaterijale, s iznimkom kozmetike i prehrambenih proizvoda, koje to moraju naznačiti u popisu sastojaka (počevši od 2014.).

Pregled multimedijskih repozitorij

European competition for high schools

  • Anketa mjeseca
    Treba li pitati građane koje inovacije žele da se razvijaju uz pomoć nanotehnologija?
    01230

O nanopinionu

  • nanOpinion je projekt koji financira Europska komisija i koji ujedinjuje 17 partnera iz 11 zemalja s ciljem praćenja javnog mišljenja o našim očekivanjima vezanim uz nanotehnološke inovacije. Projekt je usmjeren na građane, s posebnim fokusom na inače nedostupne ciljne grupe, tj. ljude koji se ne susreću s nanotehnologijama iz prve ruke i ne izražavaju svoje mišljenje o njima.
  • Rasprava je pojednostavljena jer se odvija na mreži i lako dostupnim događajima u 30 zemalja, a u njoj možete sudjelovati na različite načine.
  • U svrhu promocije informirane rasprave pokrenuli smo i aktivnu kampanju u tisku i društvenim medijima te nudimo riznicu s više od 150 izvora.
opširnije

Tko smo mi Partneri projekta